ISTORIJA WELLNESSA

Zdravlje, njegovo očuvanje i unapređenje oduvijek je težnja čovjeka kao temelj sreće i zadovoljstva. Uz wellness se često spominje i skraćenica SPA (sanusper aquam) što bi u prevodu značilo zdravlje kroz vodu, a voda čini neizostavni dio wellnessa.

Iako intenzivniji razvoj wellnessa počinje devedesetih godina prošlog vijeka, on predstavlja nastavak više hiljada godina starih aktivnosti i kulture društvenog korištenja termalnih izvora, unutar određenog prostora u cilju očuvanja zdravlja i ostvarivanja sklada duha i tijela. Spoznaja o očuvanju i unapređenju zdravlja prirodnim sredstvima i metodama stara je koliko i čovjek. U nekim kulturama korištenje vode na različite načine se smatralo osnovnim eliksirom života.

Smatra se da upotreba termi (kupališta) datira oko petsto godina prije Hrista. Prvo su ih praktikovali grčki atletičari koji su nakon napornog vježbanja imali potrebu opustiti mišiće.

 U Rimu, gdje fizička aktivnost nikada nije bila važna koliko u grčkom svijetu, terme su stekle status nacionalne institucije sa važnim društvenim, zdravstvenim, kulturnim i političkim značajem. Jedne od prvih rimskih termi izgradio je car Agripa dvadeset pet godina prije Hrista. Svaki sljedeći rimski car nadmašio je svog prethodnika u izgradnji sve raskošnijih termi na području cijele, tada ogromne rimske imperije

Terme su postepeno izrastale u komplekse koji su, osim različitih tipova kupališta nudili sportske sadržaje, čitaonice i biblioteke, dvorane za odmor, itd. i bile omiljena mjesta za okupljanje rimskih građana. Osim iz higijenskih razloga tu se boravilo kako bi se opustilo, njegovalo tijelo i liječilo dušu.

Rimljani su terme oblikovali u svakodnevni ritual koji im je omogućavao ugodniji život i predstavljao zadovoljstvo.

Rimske terme su predstavljale vrhunac građevinskog umijeća. Imale su razrađen sistem dovoda čistih i odvoda otpadnih voda, te sistem grijanja vode i prostorija koje su bile raskošno ukrašene mermerom, mozaicima, statuama i stubovima. Terme su bile podjednako dostupne svim društvenim slojevima. Ulaznica za žene bila je dvostruko skuplja od ulaznice za muškarce. Neke od najpoznatijih termi su: Neronove, Agripine, Titove, Trajanove, Dioklecijanove, a najveličanstvenijima se smatraju Karakaline terme.

 U otomanskom carstvu, po uzoru na rimske terme, takođe se grade kupališta-hamami, koji su osim higijenskog i zdravstvenog značaja imali važnu socijalnu komponentu, naročito za muslimanske žene (postojali su za jači pol, nježniji pol ili oba – Čifte hamam).

Hamami su bile kupolaste kamene građevine na dva sprata ukrašene mozaicima, parnim kabinama, kamenim stolovima za vodenu masažu, piling, uljenje tijela, odvojenim odjeljcima za privatna kupanja…

Hiljadu godina prije Hrista uzduž Baltika, na području današnje Finske uz seljačka domaćinstva nastaju drvene kolibe-kupaonice, takozvane saune koje su korištene za znojenje. Para se stvarala izlijevanjem vode na užareno kamenje. Nakon boravka u sauni praktikovalo se kupanje u hladnoj vodi zaleđenih jezera uz obilne količine piva ili votke.

U ranom srednjem vijeku njeguje se kult duha, ali ne i kult tijela. Dobrobiti vode bile su diskreditovane od strane crkve koja je propagirala duhovno pročišćavanje, a osuđivala tjelesne užitke u koje su se ubrajala i zajednička kupanja.

Uprkos navedenom oko prirodnih izvora razvijaju se rijetka SPA okupljališta. Tako je najpoznatije bilo u zapadnoj Evropi za vladavine Karla Velikog (747- 814.) u Ahenu.

Prije Rimljana na području Ahena nastanili su se Kelti i to su područje nazvali prema keltskom bogu „ljekovitih zrnaca“ tj. mjehurića. Smatra se da su upravo oni otkrili ljekovita svojstva toplih izvora temperature između 45 i 75 stepeni celzijusa, a odatle i prvo božanstvo ljekovitih voda.

Otac Karla Velikog, Pipin Mali, sagradio je svoj dvorac u Ahenu, nedaleko od ostataka rimskih termi i koristio njihove blagodati kupanja i opuštanja u specijalnim prilikama. Karlo Veliki praktikovao je svakodnevni boravak u termama gdje je spajao užitke boravka u vodi i druženje sa članovima porodice, te nerijetko vodio državničke poslove sa svojim dvorjanima. Veliki vladar i vojskovođa, smatran ocem Evrope, nije se osvrtao na kritike crkve već je u to mračno doba uticao na širenje svijesti o korisnosti vode i blagodatima termi.

U doba renesanse kada se ponovno budi svijest ljudskog uma i preuzimaju se uzori iz antike javljaju se razni filozofi, književnici, pedagozi i lijekari koji propagiraju potrebu harmonije duha i tijela za uravnoteženu i svestranu ličnost. Razvojem medicine širi se svijest o korisnostima kura u vodi i ispijanja vode. Pišu se i knjige o uticaju toplih voda na liječenje raznih bolesti.

Ponovno je zaživjela spoznaja o ljekovitim svojstvima vode pa se oko prirodnih izvora termalnih voda širom Evrope osnivaju SPA lječilišta od kojih su najpoznatija: Spa u Belgiji, BadenBaden u Njemačkoj, Bat u Velikoj Britaniji, Parakleusovi mineralni planinski izvori u Švajcarskoj, Karlove Vari u Češkoj i mnogi drugi.

U novije doba prvu holističku terapiju travama i vodom razvija sveštenik Sebastian Knajp u njemačkom SPA gradiću Bad-Vorišofenu. To je doba kada terme postaju stvar prestiža i dostupne su samo pripadnicima visokog staleža koji posjećuju tada popularne Karlove Vari, Baden-Baden, Viši, Evian, Bad-Isl i mnoge druge, ali prvenstveno zbog bogatog društvenog života koji se tamo odvijao.

Začetnik savremene wellness ideje je američki ljekar dr Albert Dun, koji je pojam wellness stvorio iz riječi well-being + fit-ness = wellness (dobro stanje, dobro se osjećati).

U svojoj knjizi „High level Wellness“ objedinjuje ideje sa predavanja o zdravstvenoj prevenciji i naglašava usku povezanost fizičkog duhovnog i socijalnog zdravlja te njihov uticaj na cjelokupan zdravstveni status pojedinca.

„Wellness je ukupni pristup zdravlju – način življenja, čiji je cilj: razvijanje u optimalnoj mjeri ličnih i individualnih potencijala uzimajući u obzir okruženje“.

Sve navedeno doprinijelo je formiranju savremenog wellnessa koji osim opuštajućih tretmana i aktivnosti, ujedno predstavlja svojevrsnu životnu filozofiju koja se temelji na zdravlju, unutrašnjem miru i zadovoljstvu. Ponuda različitih wellness tretmana i aktivnosti mijenjala se i razvijala tokom ljudske istorije. Danas se savremeni wellness sastoji od niza različitih sadržaja od kojih su samo neki: ajurveda, aromaterapija, akupresura, balneoterapija, fitoterapija, frigidarij, hamam, knajp procedura, hronoterapija, šaicu, talasoterapija, različite vrste sauna, masaža i brojni drugi sadržaji. Svi se oni zasnivaju na starim metodama i usmjereni su na ostvarivanje optimalne tjelesne i duhovne dobrobiti pojedinca.